Situacija kada jedna strana u ekonomskoj transakciji ima bolje informacije o proizvodu ili usluzi nego druga naziva se asimetričnost informacija. Ova pojava je vrlo česta jer rijetko kada i prodavač i kupac imaju jednake informacije o proizvodu. Ona strana koja ima više informacija je u prednosti pred onom koja ih ima manje. Ta strana zna puno više o proizvodu, njegovim prednostima i manama te je stoga u stanju donijeti objektivniju odluku o njegovoj vrijednosti.
Postoji mnogo primjera koji objašnjavaju situaciju asimetričnih informacija. Tako osoba koja kupuje osiguranje od, primjerice, požara, u slučaju da želi podmetnuti požar, ima puno bolje informacije od osiguravajućeg društva o nastupu štetnog događaja. Osoba koja kupuje osiguranje u prednost je pred osiguravajućim društvom jer ono, budući da nema informaciju o namjernom podmetanju požara, može zaračunati nižu premiju.
George Akerlof, Michael Spence i Joseph Stiglitz su 2001. dobili Nobelovu nagradu za teoriju asimetričnih informacija. U svom radu objašnjavaju asimetričnost informacija na financijskom tržištu koja uzrokuje financijsku krizu. Osnovna funkcija financijskih tržišta je usmjeravanje sredstava prema onim poduzećima i osobama koje žele ostvariti. Ako financijska tržišta ne obavljaju učinkovitu ovu funkciju gospodarstvo ne funkcionira efikasno te je spriječen njegov rast, a to implicira nesposobnost investitora o tome koje su investicijske prilike kreditabilne. Posljedica je toga borba financijskog sustava sa problemom asimetričnih informacija; problem koji predstavlja puno veću upućenost jedne ugovorne strane u aspekte određenog posla od druge ugovorne strane.
"Identificiranje problema asimetričnih informacija je dinamičan proces: ne radi se samo jednom, nego ga treba trajno rješavati, sa svakim usponom i padom ekonomije. Fokusiranje na informacijske probleme vodi definiciji financijske nestabilnosti: financijska nestabilnost nastaje kada potresi financijskog sustava dolaze u sukob s tokovima informacija, na takav način da financijski sustav više ne može obavljati svoju funkciju usmjeravanja sredstava onima koji imaju produktivne investicijske prilike.
Postoje četiri faktora koji vode povećanju asimetričnosti informacija, i na taj način do financijskih kriza: pogoršanje bilance banaka (i drugih institucija financijskog sektora), povećanje kamatnih stopa, povećanje neizvjesnosti, i pogoršanje bilance poduzeća izvan financijskog sektora zbog promjene cijena imovine." (Frederic S. Mishkin: Global Financial Instability, The Journal of Economic Perspectives, vol 13, No. 4, 1999., str. 3-20. Mishkin je profesor ekonomije na sveučilištu Columbia i suradnik u Nacionalnom uredu za ekonomski razvoj SAD-a)
Možemo zaključiti da s obzirom na postojanje asimetričnih informacija i njihovom nesavršenošću teorija o savršeno konkurentnom tržištu (perfektnom tržištu) pada u vodu.
Nema komentara:
Objavi komentar